Makarska rivijera se proteže od uvale Vrulje na sjeverozapadu do mjesta Baćina na jugoistoku. U unutrašnjosti graniči sa masivom Biokovo dok na moru se otvara prema Bračkom kanalu, otoku Hvaru te rijeci Neretvi.

Rivijera je bila nastanjena još u dalekoj prošlosti. Iz antičkog perioda se spominje Maccarum (Makarska), Breulia ( Brela), i Biston (Bast i Baška Voda). Prema jednom srednjevjekovnom tekstu koji predstavlja mapu iz klasicizma preko Makarske rivijere je prolazila vrlo važna cesta koja je povezivala Salonu i Naronu (važan centar Neretvanske doline).

Ovdje se prožimlju visoki vrhovi i strme stijene Biokovske planine i ta sveza suptilnog bogatstva mediteranske obale i snažno ekspresivnih obrušavajućih stijena, čine ovu regiju jednim od najzanimljivijih dijelova hrvatskog dijela Jadrana.

U zaljevu, vrlo pogodno zatvorenim dvama poluotocima sv.Petar i Osejava smještena je Makarska, skoro u samom središtu rivijere, okružena Biokovskim masivom. Makarska se s vremenom razvila u snažan regionalni centar.

Jedinstvenost i raznolikost geomorfoloških oblika planine Biokovo, da ne spominjemo izuzetno mediteransko raslinje sa brojnim endemičnim vrstama, su materijal za proučavanje već dva protekla stoljeća. To je pridonijelo proširivanju Biokovskog masiva za 20.000 hektara i imenovanjem Biokova Parkom prirode 1981. godine sa mogućnošću da se proglasi Nacionalnim parkom.

Makarska rivijera je jedna od najvažnijih turističkih regija na hrvatskoj obali. Naseljena mjesta su se formirala silaskom stanovništva prema moru koje se u prošlosti bavilo uglavnom ispašom stoke na Biokovskim pašnjacima. Tako se Baška Voda razvila ispod skoro napuštenog planinskog sela Basta. Na isti način su se formirala Brela na klasično-antičkim ruševinama Berulije. Tučepi su smješteni na jugoistoku Makarske, a mjesto je nastalo na lokaciji jenne rimske vile. Podgora se nalazi na početku ceste za Vrgorac. Mjestom Igrane dominira visoki zvonik sagrađen 1920. g. po modelu romaničkog zvonika splitske katedrale.

U malom selu Markovići nalazi se potpuno očuvana crkva Sv. Mihovila jedan od najvažnijih spomenika Makarske rivijere, sagrađena u XI i XII stoljeću. U Živogošću franjevci iz Mostara su sgradili samostan 1620 godine te crkvu Sv. Križa. U Zaostrogu se neko vrijeme nalazio augustinski samostan, koji je poslije napušten pred najezdom Turaka 1468.godine.

Gradac, vrlo antički grad, bijaše poprište jedne od najokrutnijih borbi turskih i venecijanskih osvajača 1666. godine. Isto mjesto bijaše razoreno do temelja u Drugom svjetskom ratu kada su talijanski fašisti zapalili skoro cijelo naselje.

Unutrašnjost iza planinskog masiva Biokova prema granici sa Bosnom i Hercegovinom nosi ime Imotska krajina, i to je područje naseljeno još za kamenog doba. Od srednjevjekovne kule podignute ponad Modrog jezera razvilo se selo i gradić Imotski koji je postao centar te regije. Vrgorac bijaše u prošlosti mjesto međa i brojnih sukoba, što potraja sve do nedavna. Također je to mjesto rođenja Tina Ujevića, jednog od najzanimljivijih i najjplodnijih hrvatskih pjesnika.