Šolta je otok u srednjodalmatinskom arhipelagu zapadno od otoka Brača; od kopna ga dijeli Splitski kanal, od drveničke otočne skupine Šoltanski kanal, a od Brača ga dijele Splitska vrata; Šolta je otok srednje veličine ali sa svojih 60 km vrlo razvedene obale spada među najljepše otoke hrvatske obale ponajviše zbog tih posebitosti. Obala otoka je uglavnom stjenovita međutim tu su i brojne šljunčane uvale okružene bujnom mediteranskom vegetacijom.

Važnija mjesta na otoku Šolti su Maslinica, ribarsko selo, Rogač, glavna luka, Nečujam, turističko selo, Stomorska, ribarsko selo te ostala sela poput Donjeg Sela, Gornjeg Sela i Srednjeg Sela. Glavno naselje i centar otoka su Grohote. Šolta je sa Splitom povezana svakodnevnim trajektnim linijama. Njegova 24 zaljeva i 4 luke mogu primiti više od tisuću manjih jahti te nekoliko tisuća kupača.

Iako kopna udaljena samo pola sata vožnje brodom, Šoltanski prirodni ambijent, potpuni mir i tišina su ostali u cjelosti netaknuti. Njeno blago je ta očuvana priroda tih predivnih uvala. Šolta nudi svojim posjetiocima da okuse i prožive još jednom Mediteran iz davnih razdoblja prošlosti, samu kolijevku civilizacije.

I sami car Dioklecijan te kraljica Teuta su to znali dok su Marko Marulić i Petar Hektorović svoju pjesničku inspiraciju nalazi upravo na otoku Šolti. Otok je bio naseljen već u Ilirsko doba a u rimskom razdoblju je postao stacionar. Na otoku ima čak oko 200 povijesnih nalazišta kao što su prapovijesni stećci, sarkofazi te rimski mozaici, te građevine samih početaka kršćanstva te seoske kule. Ostaci paleokršćanske bazilike su nađeni u Grohotama te blizu Donjeg sela. Crkva Sv. Mihovila koja čuva gotičke freske iz 14. stoljeća se nalazi između Grohota i Gornjeg Sela.

Otok se prvi put spominje pod imenom Olyntha. Rimljani ga nazivaju Solenta, a u splitskom statutu se naziva Solta. Nemirni i prkosni obrisi otoka, njegova ljepota te iscjeljujuća klima obećavaju potpun mir te ugodne trenutke u ravnoteži sa prirodom.

Prvobitna naselja su bila smještena u unutrašnjosti otoka, tek nedavno su se približili predivnim uvalama na sjevernoj i zapadnoj strani otoka. Južne uvale gledaju na otvoreno more, otok Hvar i Paklene otoke, otok Vis i Svetac, čak i iza samog horizonta. Najviši vrh na otoku je visok 237 m i zove se Vela Straža. Staza koja vodi do samog vrha je vrlo ugodna u sjeni borovih stabala.

Šolta i Brač su jednom bili jedan otok. Međutim u plavetnilu mora i neba zahvaljujući čudu prirodnih tehtonskih sila, iz tihog Jadranskog mora se rodio veličanstveni otok Šolta. Mrduja tu stoji kao spomen kamen na borbu, koju se kako legenda kaže vodili ljudi Brača i Šolte. Brački vrh Zaglav i Soltanski vrh Livka su okrenuti jedan prem drugome tvoreći pred sobom Splitski kanal.

U samoj unutrašnosti otoka možete naći vrlo plodnu zemlju, a preko otoka počevši od Stomorske pa sve do Maslinice na zapadu vodi odlična cesta u dužini od 20 km koja se provlači među stablama maslina, vinogradima, boricima te drugim mediteranskim raslinjem. Samo se zaustavlja da dosegne svoje korijene, te rijetko naseljene uvale i sela težaka. Svih deset mjesta su lako dostupna autom, stoga cijeli otok predstavlja jednu uokvirenu cjelinu.

Magarac je jedan od najpouzdanijih načina transporta ljudi na otoku. Ljudi kažu da je to jedna od najtvrdoglavijih i najlijenjih životinja na otoku ali je od velike pomoći na teškim stazama na Šolti. Da li ste znali da su Rimljani koristili magarce za izgradnju cesta na otoku? Oni bi ih pustili pred sebe znajuće da su toliko lijeni te će zasigurno pronaći najkraći i najlakši put.

Kroz svoju bogatu povijest Šoltu su osvajali, branili, napadali te otkrivali umjetnici. Bilo osvajač, žitelj ili umjetnik – svaki od njih je ostavio trag svoga vremena. Od prapovijesti, antičkog doba ili perioda kršćanstva sve do poslije ratnog razdoblja – svi od njih su ostavili neki trag na Šoltanskom kamenu da bi nam pričao priču davnih vremena.